Pula - Berlin - NY

Očicu po očicu, red po red, sekciju po sekciju pletem šal za svoju dragu prijateljicu. Tamnocrvene je boje, tako duboko ženske sa sjajnim viskoznim nitima, mekan, podsjeća na baršun poput onog koji je u unutrašnjosti kutije moje Yamaha flaute.
Poslat ću joj ga poštom, zamotat ću ga u fini papir, vrpcu ću napraviti sama od ostataka pamučnog konca u duginim bojama. Konac je  (ovaj duginih boja) iz Turske, a boja šala asocira na onu jednu nijansu turskih karanfilića koje sam jučer, sa svojom kćerkom, pažljivo i brižno posadila - tri sadnice- na balkon u naš proljetni vrt.
Ovog proljeća vrt je prilično cvjetniji nego prošloga - imamo bugenviliju, dva nevena, tri turska karanfila, bosiljak sitnih listića ali intenzivnog mirisa, melisu, mentu i kadulju. Oživjele smo i drugi balkon, koji je prema cesti, izložen vječito budnim pogledima susjeda, predivnim sitnim gerberima u tri boje: narančasta, crvena i žuta. Nažalost, cvatu samo jednu godinu, no cvast će čitavo ljeto.
Živući ornament naše blijedno narančaste fasade. Uz bijele orhideje i hoju na drugom kraju stana, na prozoru koji također gleda na cestu, upotpunit će naš doprinos cvjetovima ulice...

Ista ta hoja sestra je hoje koju sam dala mojoj dragoj prijateljici za koju pletem šal. Šal se zove "Travelling Woman" i savršeno priliči njoj jer ona stvarno puno putuje. U njenom je stanu, dok je još živjela tu u mom susjedstvu, ta hoja ludo rasla i cvala. Jako joj se svidio položaj na prozoru njezinog dnevnog boravka. Tko zna gdje je završila kad je moja prijateljica odselila u Berlin ?!? Ima li  i tamo neko cvijeće u stanu? Ovdje je imala i jednu krasnu paprat, sjećam se. I ružmarin na balkonu. I krasulu koja je prema feng shuiju, trebala privući novac. Ona je uvenula na hodniku pred vratima.

Ponekad sam se uz svoju prijateljicu osjećala nekako zbrinuto i zaštićeno. Gotovo kao da sam joj...hm...nećaka, ne ....više kao mlađa sestra. Možda zato jer ima mlađu sestru koja nosi isto ime kao ja. I isto je godište kao ja.

Poslat ću joj šal čim ga blokiram - postupak kojim ću učiniti magično da šal izgleda kao da ga je izradila profesionalka. A možda to već i jesam. Profesionalka. Barem u pletenju - ne znam koliko metara vune, pamuka, viskoze i bambusa trebam provući kroz prste  da bi postala profesionalna pletilja ?
Uz šal ću priložiti pjesmu koju je moja kćer pjevušila neki dan dok sam uz nju plela šal - pjesma velikog mistika Kabira - "Ovaj šal, tanani, tanani". Još se dvoumim dal da napišem i uvod koji se često, iz nekog razloga ipak ne pjeva uz ovu pjesmu a ide otprilike ovako: "Kad sam se rodio, plakao sam ja a smijao se svijet, a kad budem odlazio nek smijem se ja a plače svijet."

Nadam se da će šal stići do datuma njenog rođendana koji je ujedno i datum godišnjice našeg braka. Na taj je isti datum prije skoro osam godina u suknji boje šala koji se još plete, svirala moja draga prijateljica na svojoj flauti na našem vjenčanju.
Nadam se da će stići na vrijeme i poželjeti joj dug i smislen život.